BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Od Kosova do Kosova

Od Kosova do Kosova
15.09.2008. god.

Marko Miljanov u jednom pismu kučkom komandiru Novu Spasojevu veli da nesita sila čojstva ne zaslužuje. Tu smo zaslugu, kaže on, poznali od Kosova do sad. Svaka sila i kruna nesavjesno se prema Srba pokazala. Oni žale nas od turskoga tirjanstva da ne pod svoje  metnu.

Srpski integralizam nikada nije odgovarao moćnicima sa Zapada. Još je Njegoš govorio, a Ljuba Nenadović zapisao, da je licemjerna Evropa dvjesta godina pod srpskim grlom držala mrtvu tursku ruku. Tog «bolesnika na Bosforu» zapadnoevropska diplomatija je toliko dugo na aparatima održavala u životu, samo da bi neutralisala srpski integralizam i ruski uticaj koji je preko Srba dolazio na Balkansko poluostvrvo. Usput, vršena je pod Mletačkom Republikom i Austrijom «evropeizacija» naših sunarodnika njihovim unijaćenjem i katoličenjem. Preci velikog broja današnjih Hrvata bili su Srbi, pa Srbi unijati, pa onda Srbi katolici i na kraju - Hrvati. Istovremeno, svi preci današnjih Bošnjaka/Muslimana su prvo bili Srbi, da bi pod turskom okupacijom postali poturčeni Srbi i na kraju, u Brozovoj Jugoslaviji -  Bošnjaci/Muslimani. A sve to nam se dešava zbog toga što, metaforično kazano, Vuk Branković od Kosova do naših dana tvrdo vjeruje da Evropa - «nema alternativu». A kada je mrtva turska ruka konačno istrulila, kad je slom turskog i austro-ugarskog carstva postao istorijska neminovnost, tadašnje Solane i Reni su nam odmah skrojili novu kapicu, zapravo novu istorijsku maglu zvanu - Jugoslavija. U tu uzaludnu građevinu, u taj savremeni Skadar na Bojani, srpski narod je uzidao nekoliko miliona grobova. I još je pride, prevođenjem u nove nacionalne identitete, jugoslovenčenjem, makedončenjem,  bošnjačenjem i crnogorčenjem, veliki broj Srba nepovratno «integrisan u savremene civilizacijske tokove». Opet iz istih razloga, pod parolom «slaba Srbija – jaka Jugoslavija», ne bi li se neutralisao srpski integralizam na Balkanu i stvaranje srpske nacionalne države koja bi kao takva predstavljala prijetnju sebičnim interesima naših  zapadnoevropskih «usrećitelja»

Danas, kada je Jugoslavija postala prošlost, kada su iza nje ostale krvave ruševine srpske nacionalne istorije, sve od Karađorđa i Svetog Petra Cetinjskog naovamo, ista ta Evropa, rukovođena istim starim interesima,   nudi nam novu istorijsku maglu zvanu evroatlantske integracije. Jer, (jeste li to primijetili?) pod tim pojmom oni obavezno podrazumijevaju naš pogled u budućnost, što podrazumijeva bespogovorno odricanje od prošlosti. Drugim riječima, oni nam nude novu šarenu lažu, novu maglu, s ciljem da nas kao narod odvrate od izvlačenja istorijskih pouka, kako bi nas  lakše podvrgnuli novoj narkozi, novom otupljivanju našeg refleksa za nacionalno samoodržanje.

Briselski evrounijati, ustvari, pokušavaju da nam nametnu novi sistem vrijednosti, da nas šengenskim vizama i sličnim opsjenama evropeizuju, mondijalizuju... Da nas pretvore u narod bez pamćenja i istorijskog utemeljenja. Zato od nas zahtijevaju da, zarad mrtvog slova na papiru zvanog Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju», koje briselskim birokratama treba da pribavi legalitet za nove ucjene i pritiske, pljunemo na naše pretke, na njihove grobove i njihove snove i zavjete. A to nije ništa drugo do nametanje novog konvertitskog identiteta. Otuda si danas, ukoliko si Srbin, retrogradni mitoman i antievropejac. Zato kao Srbin ne možeš biti dobar građanin, pa čak ni bilo kakav građanin. Zbog toga jedino u slučaju Srbije ne važe zaključci Badinterove komisije o nepovredivosti avnojskih granica. I zbog toga jedino za Srbe ne važe međunarodne deklaracije i paktovi o ljudskim pravima i slobodama. Nigdje: od Kosova, pa preko Crne Gore, do - Kninskog Kosova! Zbog toga nam i otimaju Kosovo! Zbog toga ratni zločini nad srpskim narodom nijesu to što jesu. Otuda Ramušu Haradinaju i Naseru Oriću potvrda od Haškog tribunala da su nevini kao beba u kolijevci. Otuda Srba više nema na prostorima Krajine, dok njihovim političkim liderima sude u Hagu za «genocid» nad dželatima i ubicama srpskog naroda. Mogu li se zamisliti jevrejske vođe na Nirnberškom procesu kako im međunarodni tribunal sudi zbog zločina počinjenih u Aušvicu i Mauthauzenu? A to se upravo dešava Srbima: u Hagu sude Milanu Martiću čija je skoro kompletna etnička zajednica pobijena ili protjerana iz Hrvatske. U Hrvatskoj se devedesetih godina ponovio genocid nad Srbima iz Drugog svjetskog rata, a u Hagu krivcem za to proglašavaju upravo političkog vođu tamošnjih Srba. I ne samo njega, već i sve ostale političke vođe Srba iz poslednje decenije dvadesetoga vijeka! Zapadni centri globalne moći srpski narod satanizuju kao razbijača Jugoslavije, iako su Srbi jedini branili Jugoslaviju. Nije slučajno slovenački političar Anton Korošec 1919. godine kazao: Srbi su nam dali zlatnu kobilu koja se zove Jugoslavija, a mi ćemo im vratiti isluženu ragu. I tu nije kraj, već se, kako se stvari razvijaju, oni spremaju da i postjugoslovensku Srbiju izbrišu s karte Evrope. Ko nam garantuje da se već sjutra neće otvoriti pitanje raške oblasti i Vojvodine?

Neko će možda reći: o čemu ovaj priča, ovo je 21. vijek!? E baš zbog toga što je 21-vi, da bi opstali Srbima, mi kao narod moramo napustiti jugoslovensko-garašaninovsku matricu srpske nacionalne politike i prestati da se svima i svakome izvinjavamo što smo Srbi. Takva politika  po svemu što je čini pripada dvadesetom i devetnaestom vijeku. Moramo konačno povesti politiku zdravog i modernog srpskog integralizma, primjerenog dvadeset i prvom vijeku. Umjesto evropskih, mi se moramo okrenuti našim srpskim integracijama. Na kojim temeljima? Na onim koje naši «usrećitelji» pokušavaju da zatru kao najveću opasnost po njihove interese na našem životnom prostoru: na svetosavskim i kosovskim. Jer, sve naše istorijske priče, ma koliko bile velike, sve osim Svetog Save i Kosova, su manje-više regionalnog karaktera. Jeste, naprimjer, Karađorđe velika srpska priča, ali ipak, kad kažemo Vožd, prva asocijacija nam je - Šumadija šljiva i opanaka. Jeste, recimo, Sveti Petar Cetinjski velika srpska priča, ali pri pomisli na njega istovremeno pomislimo i na kamenu pustinju oko Cetinja. Ali kad kažemo Sveti Sava ili Kosovo – tada mislimo na sav srpski narod. Svetosavsko-kosovska priča u sebi nosi ideju svesrpskih integracija, objedinjuje sav srpski etnički i duhovni prostor, objedinjuje i sve druge naše velike lokalne priče koje su sazidane na tom neuništivom duhovnom temelju. Na njemu, dakle, treba da zidamo našu nacionalnu budućnost kao stari evropski narod, sa dubokim istorijskim pamćenjem i snažnom državotvornom tradicijom. Samo treba da budemo pametni i da vjerujemo u to, jer mi to možemo, jer smo mi ipak najmoćniji i najbrojniji narod na prostoru bivše Jugoslavije, jer su u našim rukama ključevi regionalne stabilnosti. Da stvaramo, dakle, državu – a ne državoliku tvorevinu koja će biti ogledno dobro briselskih birokrata.

Zato, ne vjerujte briselskom centralnom komitetu i njegovim komesarima. Što kaže Marko Miljanov u pomenutom pismu, kad bi njega Bog na dobro obrnuo, pa da sjedini srpstvo: Bosnu i Ercegovinu, Crnu Goru, Srbiju i Staru Srbiju, da je to srpska kraljevina, a Srbi će znat kako će bit blagodarni svojemu izbavitelju – bismo mu svakojako dobro željeli. Ali on hoće suprotno, hoće ono što vodi našem nestanku s istorijske pozornice. Nesita sila čojstva ne zaslužuje. Oni nas licemjerno žale od posledica prethodnog totalitarizma, koji su nam isti oni nametnuli, da bi nam sada, kada mu je prošao rok upotrebe, nametnuli novi, briselski totalitarizam.



  • Povezane teme


Komentara (1) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE



Lideri EU „zamajavaju“ ljude horor pričama o Rusiji – Kremlju


Ukrajinski predsednik ne želi da poremeti već otežanu akciju mobilizacije, izjavio je za list lokalni poslanik


Ostale novosti iz rubrike »